Koncert u čast legendarnog crnogorskog muzičara Bojana Bajramovića održan je sinoć u KIC-u „Budo Tomović” u Podgorici. Velika sala ispunjena do poslednjeg mjesta najiskrenijih obožavalaca lika i djela Bojana Bajramovića, sjajna energija, prenaglašene emocije i fenomenalne izvedbe njegovih prijatelja i kolega dale su posebnu čar koncertu za koji se svi nadamo da će postati tradcionalan. Muzičko veče na najljepši način otvorila je Andrijana Božović velikim hitom „Nije muški” a već pri prvim taktovima pjesme salom se prolomio gromoglasan aplauz...
Uslijedile su izvedbe Igora Đurovića, Ivana Čanovića, Baneta Nedovića, Bata Vujoševića, Boža Bulatovića, Biljane Mitrović, Marka Prentića...
Snažnu emociju kod publike izazvala je pjesma „Kad se prijatelji rastaju” koji je otpjevao Danijel Alibabić istakavši da ima veliku odgovornost i uzbuđenje zbog koncerta jer je Bojan bio prvi čovjek koji mu je pružio podršku na početku karijere.
- Dao mi je vjetar u leđa na samom početku karijere, i to srce kakvo je on imao zauvijek ću pamtiti i biti ponosan jer sam upoznao takvog pjevača i ljudinu – kazao je Danijel.
Iako ne zna za tremu kada je njegova karijera u pitanju, muzičar Stevan Fedi emotivno je doživio cijeli koncert, a pjesma „Gromovi pucaju” koju je izveo donijela je na binu, ali i među publiku, sjajnu energiju.
- Naša konekcija je bila skroz posebna, jasno je koliko je on bio velikan kao čovjek prije svega a onda kao umjetnik. Postoji mnogo uspomena, doživljavao me je kao svoje dijete, a svi smo imali nekih loših faza u životu, ja nisam izuzetak i bilo je pitanje šta će biti na kraju sa mnom. Međutim u svom tom mom ludilu on je jedan od glavnih aktera da ostanem kakav jesam. Uvijek je bio tu za mene u svakom trenutku, čast mi je što sam večeras ovdje jer su to prije svega njegovi prijatelji, za ove ljude koji su ovo oganizovali znam da su istinski prijatelji koji su Bojana mnogo voljeli. On je zaslužio ovo posebno veče. Žao mi je što nije više među nama da me vidi onakvog kakav se on borio da budem – naglasio je Fedi.
Pjesmama „Umoran”, „Zagrli me nježno” Edo Abdović i grupa „Perper“ nastavili su sjajnu atmosferu i druženje sa publikom a zatim je uslijedio nastup njegovog imenjaka, Bojana Marovića sa pjesmom „Trešnja”.
- Bojan je bio jedan od onih nosilaca muzike , jedan od onih koji je prema ljudima imao odnos koji ste mogli samo dobiti od najbližih. Borio se za crnogorsku scenu, Montefon od 2000. pa do poslednjeg dana je imao prestiž i okupljao je najbolje pa su se i trud i rezulatti vidjeli. Žao mi je što nije nastavljeno sa njegovim snom, a još žalije što nije tu sa nama, jer sam siguran da je moglo još mnogo toga da se kaže. Čast mi je da pjevam jednu pjesmu kao što je „Trešnja”, koliko je poštovanje uživao među ljudima govori puna sala, koliko poštovanje od kolega je činjenica da smo se bez razmišljanja svi pokupili i tu smo kao jedan. Jer on to i jeste bio, strastven borac , muzičar i moj imenjak – dodao je Bojan.
U pauzi između izvedbi Bojanovih kolega, publika je imala priliku da uživa u omažu najpoznatijih pjesama sa osam samostalnih albuma. Muzičko veče nastavljeno je u dobrom ritmu pjesmom „Spalila si sve” koju je otpjevao Knez, dok je Sergej Ćeković izveo numeru „Od kafane do kafane”.
Za kraj, bardovi crnogorske muzičke scene Mirsad Serhatlić, Zoran Kalezić, i Žuti Serhatlić izveli su numeru „Evo zora”...A.Š.


Najponosniji sin na oca

Iza Bojana kome je i bio posvećen koncert nisu ostale samo pjesme, divne uspomene i iskrene emocije, tu su i njegova porodica supruga Suzana, sinovi Mili i David koji se zahvalio svim prijateljima i saradnicima njegovog oca koji su uveličali njegov život ali i ovaj koncert.
- Zahvaljujem Opštini Podgorica, KIC-u „Budo Tomović” čija je scena bila omiljena scena mog oca, PAM-u, kao i svim izvođačima koji su večeras nastupili a koje je moj otac poštovao kao muzičare a prije svega kao kvalitetne ljude. Takođe svim predstavnicama medija koji čuvaju živu uspomenu na mog oca, ali i svim posjeticima koji su večeras ovdje. Ipak, moram da izdvojim dvije osobe a to su producent Karlo Kalezić, dugogodišnji prijatelj i saradnik mog oca i mojoj majci Suzani. Ona je pored brojnih prijatelja mog oca bila najveći prijatelj i saputnik, svako ko treba da zna na koliko je ona uradila i hvala joj za sve. Svi koji su znali mog oca morali su da znaju dvije stvari o njemu, prvo koliko je volio Podgoricu, i drugo nije pridavao nikavog značaja materijalnim stvarima, nije postojao taj luksuz koji je mogao da mu zamijeni ispijanje kafe u hotelu Crna Gora i burek i bozu kod Šata Hamze. Isto tako bilo je i u muzici, nije postajala to muzičko priznanje i nagrada koja mu je više značila od podrške njegovih sugrađana i koliko bi večeras bio ponosan i srećan što se ovo dešava. Zahvaljujem se u njegovo ime a i u svoje jer ste svi vi učinili da se ja večaras osjećam kao najbogatiji čovjek i najponosniji sin na svijetu – kazao je David u emotivnom obraćanju publici i porodici.